Predavanje se održalo u sredu, 23. marta , u Kc Grad, u 18h.
O samoj istoriji LGBT pokreta, njenom razvoju i na kraju uspehu (ili neuspehu) do sada, govorile su osobe možda i najzaslužnije za njeno oblikovanje.
Lepa Mlađenović ,Zorica Mršević i Staša Zajović.
Pre nego što opišem sam razgovor sa zajednicom ukratko ću nešto napisati i o govornicima, kako bi se svi bolje upoznali sa njima.
Lepa Mlađenović je poznata kao jedna od prvih javno deklarisanih lezbejki na ovim prostorima, aktivna je u lezbejskom i gej aktivizmu, ali je i feministička antiratna aktivistkinja Žena u crnom protiv rata, antifašističke ženske organizacije u Beogradu od 1991. Dobitnica je dve međunarodne nagrade, Filipa da Souza Award od Međunarodne gej i lezbejske komisije za ljudska prava (IGLHRC) 1994, i Anne Klein Award za ženska i lezbejska prava 2013.
Zorica Mršević je profesorka, istraživačica,i aktivistkinja za ljudska prava, posebno poznata po svom akademskom radu i doprinosu u oblasti ženskih ljudskih prava i feminizma, kako na lokalnom tako i na međunarodnom nivou. Autorka je više od 20 knjiga i oko 300 istraživanja i tekstova na temu rodne ravnopravnosti, fenomenologije nasilja, ljudskih prava marginalizovanih grupa odnosno iz oblasti prava,itd...
Staša Zajović feministička aktivistkinja, i jedna od osnivačica feminističko-pacifističke grupe, Žene u crnom.
Organizatorka i učesnica brojnih antimilitarističkih, mirovnih, feminističkih manifestacija, kampanja, mreža, koalicija, konferencija, skupova, seminara...
Prilikom njihovog govora saznala sam dosta toga vezanog za sam razvoj LGBT zajednice u periodu rata, koji je u to vreme bio aktuelan, i na koje načine su se pripadnici zajednice borili za svoje mesto u svetu.
Početak organizovanja LGBT osoba u Beogradu započelo je pismom koje je dobila Lepa, na kućnu adresu oktobra 1990., iz Ljubljane.
Bilo je poslato na desetak adresa u Beogradu, nekoliko feministkinja i gejeva dobilo je to pismo, od strane gej – lezbejskog kluba – Roza klub, sa pitanjem da li bi otvorii jedan takav klub u Beogradu.
I tako je ubrzo, nakon nekoliko sastančenja i dogovaranja, nastala Arkadija, prva gej - lezbejska organizacija u Beogradu, koja se zvanično registrovala 1994.
U tom periodu su počele da se razvijaju mnoge organizacije , čije je delanje bilo fokusirano na unapređivanje i samu vidljivost LGBT zajednice, kao sveprisutnih članova društva.
Neke od njih su Magnus, Lilit, , Labris, LP lesbian Prishtina, itd...
Od organizacije Arkadija, koja je bila aktivna sve do 2001. godine,a koja je osnovana 1999. godine i to u Hotelu Moskva, koje je u to vreme bilo popularno mesto za sastajanje lgbt scene, danas je proistekla Gayten organizacija ( od 2001. godine)
Kao što sam već rekla, popularno mesto za sastanke u to vreme bio je hotel Moskva. Kako u tom periodu nije bilo interneta niti mobilnih telefona, upoznati nekog poput sebe, bilo je i više nego komplikovano, te su se određenim danima u već unapred poznato vreme, nalazili tamo, upoznavali i kasnije odlazili u Beogradske parkove, koji su bili neosvetljeni, i nastavljali svoje druženje. ( ne mogu ni da zamislim koliko bi nama, današnjoj omladini, bilo teško upoznavanje i sklapanje veza i prijateljstava , da nemamo internet! ).
Još jedno mesto, naročito popularno za okupljanje u to vreme 97.’ - 98.’, pogotovo lezbejki, bilo je – Klupče, kafić u Centru za ženske studije.
’ Naša zamisao je bila da, ukoliko ikada policija ili neko ko bi mogao da nas kompromituje, uđe u kafić i zatekne gomilu devojki, odgovor na pitanje šta radimo u ovolikom broju ovde, bude – štrikamo! Otud i predlog da se mesto zove Klupče ’ – šaljivo je dodala Lepa.
- 1997. godine u Prištini, organizacija Lp Lesbian Prishtina organizovala je lezbejske žurke pod nazivom Clit. To su bile jedne od prvih žurki takve vrste.
U to vreme, dok je još uvek homoseksualnost bila diskrimisana zakonom ( 94’ godine je u zakonu to izmenjeno! ) , i kada je policija bila u mogućnosti da legitimiše svako sumnjivo lice, kreativnost je bila od presudnog značaja.
Ljudi su imali paralelne imenike, i ukoliko bi ih policija zaustavila i uzela imenik ( imali su na to pravo ) nailazili bi na imena poznatih političara, ili ljudi sa javne scene. To je bila jedna od šala pripadnika LGBT zajednice, i njihov kreativni način da se suoče sa sistemom.
Još jedan od primera kreativnosti, radi sopstvene zaštite privatnosti bila je i fantastična ideja preuzimanja poštanskih sandučića, koji su bili višak u mnogobrojnim zgradama u Beogradu, i lepljenja nekih običnih prezimena. Na taj način, LGBT osobe su mogle neometano da daju oglas na tu adresu, i da razmenjuju pisma, bez opasnosti da budu otkriveni.
Nakon nekog vremena, kada bi savet u zgradi počeo da se pita koja je to nova porodica na tom sandučetu, rešenje za novonastali problem je bio i više nego prost – jednostavno preuzimanje novog sandučeta u drugoj zgradi!
Prva Lezbejska nedelja bila je organizovana u Pohorju, 1997. godine,ali više o tome biće pisano u nekim od narednih postova.
Prvi autovani gej aktivista bio je Dejan Nebrigić
I tako je ubrzo, nakon nekoliko sastančenja i dogovaranja, nastala Arkadija, prva gej - lezbejska organizacija u Beogradu, koja se zvanično registrovala 1994.
U tom periodu su počele da se razvijaju mnoge organizacije , čije je delanje bilo fokusirano na unapređivanje i samu vidljivost LGBT zajednice, kao sveprisutnih članova društva.
Neke od njih su Magnus, Lilit, , Labris, LP lesbian Prishtina, itd...
Od organizacije Arkadija, koja je bila aktivna sve do 2001. godine,a koja je osnovana 1999. godine i to u Hotelu Moskva, koje je u to vreme bilo popularno mesto za sastajanje lgbt scene, danas je proistekla Gayten organizacija ( od 2001. godine)
Kao što sam već rekla, popularno mesto za sastanke u to vreme bio je hotel Moskva. Kako u tom periodu nije bilo interneta niti mobilnih telefona, upoznati nekog poput sebe, bilo je i više nego komplikovano, te su se određenim danima u već unapred poznato vreme, nalazili tamo, upoznavali i kasnije odlazili u Beogradske parkove, koji su bili neosvetljeni, i nastavljali svoje druženje. ( ne mogu ni da zamislim koliko bi nama, današnjoj omladini, bilo teško upoznavanje i sklapanje veza i prijateljstava , da nemamo internet! ).
Još jedno mesto, naročito popularno za okupljanje u to vreme 97.’ - 98.’, pogotovo lezbejki, bilo je – Klupče, kafić u Centru za ženske studije.
’ Naša zamisao je bila da, ukoliko ikada policija ili neko ko bi mogao da nas kompromituje, uđe u kafić i zatekne gomilu devojki, odgovor na pitanje šta radimo u ovolikom broju ovde, bude – štrikamo! Otud i predlog da se mesto zove Klupče ’ – šaljivo je dodala Lepa.
- 1997. godine u Prištini, organizacija Lp Lesbian Prishtina organizovala je lezbejske žurke pod nazivom Clit. To su bile jedne od prvih žurki takve vrste.
U to vreme, dok je još uvek homoseksualnost bila diskrimisana zakonom ( 94’ godine je u zakonu to izmenjeno! ) , i kada je policija bila u mogućnosti da legitimiše svako sumnjivo lice, kreativnost je bila od presudnog značaja.
Ljudi su imali paralelne imenike, i ukoliko bi ih policija zaustavila i uzela imenik ( imali su na to pravo ) nailazili bi na imena poznatih političara, ili ljudi sa javne scene. To je bila jedna od šala pripadnika LGBT zajednice, i njihov kreativni način da se suoče sa sistemom.
Još jedan od primera kreativnosti, radi sopstvene zaštite privatnosti bila je i fantastična ideja preuzimanja poštanskih sandučića, koji su bili višak u mnogobrojnim zgradama u Beogradu, i lepljenja nekih običnih prezimena. Na taj način, LGBT osobe su mogle neometano da daju oglas na tu adresu, i da razmenjuju pisma, bez opasnosti da budu otkriveni.
Nakon nekog vremena, kada bi savet u zgradi počeo da se pita koja je to nova porodica na tom sandučetu, rešenje za novonastali problem je bio i više nego prost – jednostavno preuzimanje novog sandučeta u drugoj zgradi!
Prva Lezbejska nedelja bila je organizovana u Pohorju, 1997. godine,ali više o tome biće pisano u nekim od narednih postova.
Prvi autovani gej aktivista bio je Dejan Nebrigić
srpski gej i mirovni aktivista, pisac i pozorišni kritičar.


Prvi autovani trans aktivista na prostorima bivše Jugoslavije, i zvezda filmova Želimira Žilnika, bio je Vjeran Miladinović, poznatiji kao Merlinka.
U narednim razgovorima sa zajednicom, tačnije u preostala dva, biće opisan dalji razvoj LGBT pokreta, obuhvaćen u periodu do ove godine 2016., i pozvani ste svi da dođete!
Trudila sam se da izdvojim detalje koji su na mene ostavili utisak, mada više o svim pojedinačnim događajima, pokretima,i aktivistima, biće pisano u nekim od narednih postova.
Za one koji ne budu u mogućnosti da dođu na sledeći razgovor sa zajednicom, ja ću ponovo biti na licu mesta i trudiću se da vam na najbolji način prenesem delić atmosfere, i pružim vam uvid u istoriju pokreta, koja je samo naša!
Do sledećeg posta, Rajska Goreća.
Trudila sam se da izdvojim detalje koji su na mene ostavili utisak, mada više o svim pojedinačnim događajima, pokretima,i aktivistima, biće pisano u nekim od narednih postova.
Za one koji ne budu u mogućnosti da dođu na sledeći razgovor sa zajednicom, ja ću ponovo biti na licu mesta i trudiću se da vam na najbolji način prenesem delić atmosfere, i pružim vam uvid u istoriju pokreta, koja je samo naša!
Do sledećeg posta, Rajska Goreća.