Monday, March 28, 2016

Istorija LGBT pokreta u Srbiji, prvi deo ( 1990 - 2000.)

Prošle nedelje sam otišla na jedan od razgovora sa zajednicom,od tri koja će se održati, na temu - Istorija LGBT pokreta u Srbiji u periodu od 1990 -2000. godine.
Predavanje se održalo u sredu, 23. marta , u Kc Grad, u 18h.



O samoj istoriji LGBT pokreta, njenom razvoju i na kraju uspehu (ili neuspehu) do sada, govorile su osobe možda i najzaslužnije za njeno oblikovanje.
Lepa Mlađenović ,Zorica Mršević i Staša Zajović.


Pre nego što opišem sam razgovor sa zajednicom ukratko ću nešto napisati i o govornicima, kako bi se svi bolje upoznali sa njima.

Lepa Mlađenović je poznata kao jedna od prvih javno deklarisanih lezbejki na ovim prostorima, aktivna je u lezbejskom i gej aktivizmu, ali je i feministička antiratna aktivistkinja Žena u crnom protiv rata, antifašističke ženske organizacije u Beogradu od 1991. Dobitnica je dve međunarodne nagrade, Filipa da Souza Award od Međunarodne gej i lezbejske komisije za ljudska prava (IGLHRC) 1994, i Anne Klein Award za ženska i lezbejska prava 2013.



Zorica Mršević je profesorka, istraživačica,i aktivistkinja za ljudska prava, posebno poznata po svom akademskom radu i doprinosu u oblasti ženskih ljudskih prava i feminizma, kako na lokalnom tako i na međunarodnom nivou. Autorka je više od 20 knjiga i oko 300 istraživanja i tekstova na temu rodne ravnopravnosti, fenomenologije nasilja, ljudskih prava marginalizovanih grupa odnosno iz oblasti prava,itd...




Staša Zajović feministička aktivistkinja, i jedna od osnivačica feminističko-pacifističke grupe, Žene u crnom.
Organizatorka i učesnica brojnih antimilitarističkih, mirovnih, feminističkih manifestacija, kampanja, mreža, koalicija, konferencija, skupova, seminara...




Prilikom njihovog govora saznala sam dosta toga vezanog za sam razvoj LGBT zajednice u periodu rata, koji je u to vreme bio aktuelan, i na koje načine su se pripadnici zajednice borili za svoje mesto u svetu.


Početak organizovanja LGBT osoba u Beogradu započelo je pismom koje je dobila Lepa, na kućnu adresu oktobra 1990., iz Ljubljane.
Bilo je poslato na desetak adresa u Beogradu, nekoliko feministkinja i gejeva dobilo je to pismo, od strane gej – lezbejskog kluba – Roza klub, sa pitanjem da li bi otvorii jedan takav klub u Beogradu.
I tako je ubrzo, nakon nekoliko sastančenja i dogovaranja, nastala Arkadija, prva gej - lezbejska organizacija u Beogradu, koja se zvanično registrovala 1994.


U tom periodu su počele da se razvijaju mnoge organizacije , čije je delanje bilo fokusirano na unapređivanje i samu vidljivost LGBT zajednice, kao sveprisutnih članova društva.
Neke od njih su Magnus, Lilit, , Labris, LP lesbian Prishtina, itd...



Od organizacije Arkadija, koja je bila aktivna sve do 2001. godine,a koja je osnovana 1999. godine i to u Hotelu Moskva, koje je u to vreme bilo popularno mesto za sastajanje lgbt scene, danas je proistekla Gayten organizacija ( od 2001. godine)


Kao što sam već rekla, popularno mesto za sastanke u to vreme bio je hotel Moskva. Kako u tom periodu nije bilo interneta niti mobilnih telefona, upoznati nekog poput sebe, bilo je i više nego komplikovano, te su se određenim danima u već unapred poznato vreme, nalazili tamo, upoznavali i kasnije odlazili u Beogradske parkove, koji su bili neosvetljeni, i nastavljali svoje druženje. ( ne mogu ni da zamislim koliko bi nama, današnjoj omladini, bilo teško upoznavanje i sklapanje veza i prijateljstava , da nemamo internet! ).

Još jedno mesto, naročito popularno za okupljanje u to vreme 97.’ - 98.’, pogotovo lezbejki, bilo je – Klupče, kafić u Centru za ženske studije.


’ Naša zamisao je bila da, ukoliko ikada policija ili neko ko bi mogao da nas kompromituje, uđe u kafić i zatekne gomilu devojki, odgovor na pitanje šta radimo u ovolikom broju ovde, bude – štrikamo! Otud i predlog da se mesto zove Klupče ’ – šaljivo je dodala Lepa.


- 1997. godine u Prištini, organizacija Lp Lesbian Prishtina organizovala je lezbejske žurke pod nazivom Clit. To su bile jedne od prvih žurki takve vrste.


U to vreme, dok je još uvek homoseksualnost bila diskrimisana zakonom ( 94’ godine je u zakonu to izmenjeno! ) , i kada je policija bila u mogućnosti da legitimiše svako sumnjivo lice, kreativnost je bila od presudnog značaja.

Ljudi su imali paralelne imenike, i ukoliko bi ih policija zaustavila i uzela imenik ( imali su na to pravo ) nailazili bi na imena poznatih političara, ili ljudi sa javne scene. To je bila jedna od šala pripadnika LGBT zajednice, i njihov kreativni način da se suoče sa sistemom.


Još jedan od primera kreativnosti, radi sopstvene zaštite privatnosti bila je i fantastična ideja preuzimanja poštanskih sandučića, koji su bili višak u mnogobrojnim zgradama u Beogradu, i lepljenja nekih običnih prezimena. Na taj način, LGBT osobe su mogle neometano da daju oglas na tu adresu, i da razmenjuju pisma, bez opasnosti da budu otkriveni.
Nakon nekog vremena, kada bi savet u zgradi počeo da se pita koja je to nova porodica na tom sandučetu, rešenje za novonastali problem je bio i više nego prost – jednostavno preuzimanje novog sandučeta u drugoj zgradi!



Prva Lezbejska nedelja bila je organizovana u Pohorju, 1997. godine,ali više o tome biće pisano u nekim od narednih postova.

                                                                         Prvi autovani gej aktivista bio je Dejan Nebrigić
                    (29.12.1970. – 29.12. 1999. Pančevo),                               
              srpski gej i mirovni aktivista, pisac i pozorišni kritičar.

Prvi autovani trans aktivista na prostorima bivše Jugoslavije, i                                                            zvezda filmova Želimira Žilnika, bio je Vjeran Miladinović,                                                        poznatiji kao Merlinka.

 







U narednim razgovorima sa zajednicom, tačnije u preostala dva, biće opisan dalji razvoj LGBT pokreta, obuhvaćen u periodu do ove godine 2016., i pozvani ste svi da dođete!


Trudila sam se da izdvojim detalje koji su na mene ostavili utisak, mada više o svim pojedinačnim događajima, pokretima,i aktivistima, biće pisano u nekim od narednih postova.



Za one koji ne budu u mogućnosti da dođu na sledeći razgovor sa zajednicom, ja ću ponovo biti na licu mesta i trudiću se da vam na najbolji način prenesem delić atmosfere, i pružim vam uvid u istoriju pokreta, koja je samo naša!

Do sledećeg posta, Rajska Goreća.





Sunday, February 7, 2016

Etiketa

Danas ću sa vama podeliti svoje mišljenje o temi koja je naročito populrana, kako među lezbejkama, tako i među ostalom populacijom, a tiče se takozvanog ’etiketiranja’.
Ljudi oduvek imaju potrebu da stvarima daju nazive, prosto je nemoguće da određena pojava, način ponašanja, odevanja, vrsta muzike, itd, ostane ne imenovana, pa tako je logično i da su nastale određene kategorije lezbejki na osnovu fizičkih i mentalnih karakteristika.  


Dok jedna grupa ljudi oštro osuđuje korišćenje ovih termina, smatrajući ih uvredljivim i neosnovanim, druga ’pak uživa u njihovom korišćenju prilikom svakodnevnih razgovora.
Prosto, zamislite situaciju kada bi svaka devojka počela detaljno da opisuje izgled devojke koja joj je zapala za oko.... jednostavno – ’ ona je buč ’ u startu stavlja do znanja da je devojka neženstvena, ili sa druge strane ’ ona je fem’ kako bi opisali njenu ženstvenost, ili na kraju ’ ona je andro’ u prevodu – ni tu ni tamo.
Šalu na stranu, ovo je između ostalog zaista jedan od povoda zbog kojeg devojke koriste termine, i ako lično ne vidim da je par rečenica kojim bi opisali osobu, umesto davanja etikete, nešto što oduzima dosta vremena. 

Prva upotreba  ovih termina vezuje se za period nakon drugog svetskog rata, kao odraz seksualnih kategorija oštro definisanih od strane vlade i društva u celini, kada lezbejska subkultura razvija izuzetno rigidne uloge , posebno među radničkom klasom u Kanadi i SAD.
Tada žene počinju po prvi put da odećom ii specifičnim ponašanjem iskazuju svoj identitet,u lokalnim gej barovima,  i nastaju prvi termini  – buč - žene obučene u odeću namenjenu muškarcima, sa izrazito muževnim ponašanjem ,
I fem – žene koje su nosile tradicionalnu žensku odeću, sa izrazito ženskim pokretima. 
Ubrzo ta dva termina postaju široko prihvaćena na lezbejskim i gej mestima, i to u toj meri da se svako ko je odsupao od te dve kategorije, vremenom odbacivao i bivao neprihvaćen  od strane ostalih. (takve su nazivali Kiki ili Stem lezbejkama)
Takođe, mogućnost da se dve buč žene nađu u romantičnoj vezi nije nikako bilo prihvatljivo, baš kao ni da se dve fem žene nađu u istoj.
Prilično ekstremno,složićete se?

U periodu između 1950. i 1960. ovi termini nalaze svoje mesto i van granica Severne Amerike, u Britaniji, potom i u ostalim delovima Evrope...

Danas su se ti termini umnožili, te osim te osnovne podele, imamo i kategorije poput :
stoun buč ( buč lezbejke koje isključivo u seksualnom odnosu svoje zadovoljstvo pronalaze u zadovoljavanju svoje partnerke. Stoun buč lezbejke ne dozvoljavaju da budu dodirnute tokom seksa)

- soft buč ( lezbejka koja više naginje ka buč kategoriji, ali ima trenutke kada se oseća ’soft’ (mekom, nežnom) te se u njoj smenjuju te dve strane.
-lipstik lezbejka – jeste fem lezbejka koja voli ženstvenu odeću i šminku kod svoje partnerke, koja je takođe isključivo fem
- andro lezbejka – lezbejka koja se oblači ni previše ženstveno, ni previše muževno. Retko nosi šminku...

Iznenadili bi ste se kada bi ste znali koliko još kategorija postoji,ali i ovo je sasvim dovoljno da bi došli do jednog zaključka - kategorisanje lezbejki, i davanje etiketa je u postpunosti besmisleno, i uvređujuće!
Niko se ne može i ne treba stavljati u određen okvir. Nijedna kategorija ne može u potpunosti da opravda identitet osobe, niti treba. 
Upoznala sam dosta ljudi koji na najekstremnije načine pokušavaju da se izbore sa osobama koje se u svakodnevnim situacijama koriste ovim etiketama, ali moje mišljenje je da to nije prioritet. Lgbt zajednica trenutno ima i većih problema sa kojima se suočava, i smatram da kada bi svi svoju energiju usmerili na istinske probleme,a ne u ekstremno kritikovanje ljudi kojima je etiketa bitna,  mislim da bi situacija u našoj zemlji bila na daleko boljem nivou.
No, do tada ću biti samo jedna devojka, fem devojka ako vam je draže, koja pisanjem i aktivizmom pokušava da promeni Srbiju, u pravcu ostvarivanja jednakih prava za sve ljude.

Do sledećeg posta, Rajska Goreća .




Sunday, January 3, 2016

Istopolno roditeljstvo

Danas ću pisati o temi koja je vrlo bitna za svakog pojedinca, pripadnika Lgbt zajednice, koji imaju na umu da se jednoga dana ostvare kao roditelji.
I ako sam i sama poprilično mlada ( tek 21 godina), i nemam još uvek taj majčinski instinkt koji bi me radio u stilu - Jaoo, vidi bebu, hoću i ja jednu, svakako da kod mene postoji bar znatiželja, na koji način je to moguće,i da li je ostvarivo u, našoj nam  dragoj, Srbiji.

Vantelesna oplodnja, surogat majka,usvajanje, i 'doniranje' sperme , su neki od načina na koji homosekusalni parovi mogu sebe ostvariti u roditeljskoj ulozi.

1 Vantelesna oplodnja (ili in vitro fertilizacija)
- Vantelsna oplodnja jeste postupak koji uključuje kontrolisanje ovulacije hormonima, punkcija (vađenje) jajnih čelija iz jajnika žene i ostavljanje spermatozoida da oplode jajnu ćeliju u sledećem stadijumu. Oplođena jajna ćelija (zigot) se tada  vraća u matericu pacijentkinje sa namerom da se postigne trudnoća.
U Srbiji procenat postignutih trudnoća u GAK Narodni front je preko 50% , a u većini vrhunskih centara u svetu do 40%. Kao indikacije  uvek se navodi sterilitet, jednog od partnera, ali nigde ne navode (naravno) šta sa lezbejkama. Jedna medicinska sestra mi je rekla da u tim slučajevima partnerke najbolje da ne spominju to, i da se žena izjasni kao sama, tj kao neudata. Prednost je oduvek išla bračnim partnerima, ali se od skoro to omogućilo i ženama koje su single.

2- surogat majka
- jeste žena koja trudnoću iznese za drugi par, nakon čega najčešće biva isplaćena. U lezbejskim vezama, 'pak, vrlo je često da partnerke sklope dogovor, u kojem jedna od partnerki svoju oplođenu jajnu ćeliju da drugoj partnerki koja iznosi trudnoću do kraja. Psihološki gledano, partnerke tada imaju jednak osećaj učestvovanja, te je po meni ovo jedna od najboljih načina, te shvatam da ako ikada odlučim da imam decu da će ovo biti i moj način.
Sa druge strane, ovaj način jeste često izbor i gej parova.
U Srbiji još uvek nije donet zakon o surogat majci. Ovo pitanje se razmatra u junu ove godine, prema poslednjim informacijama.

3- usvajanje
- Sam proces usvajanja je jako komplikovan, a tim komplikovaniji i za homoseksualne parove, pogotovo u Srbiji gde to još uvek nije moguće, s obzirom da homoseksualna zajednica još uvek nije zakonom odobrena.

4- doniranje sperme
- Takozvano doniranje sperme, vrlo popularno na zapadu, među gej i lezbo parovima, kada odluče da zajednički odgajaju dete. Jedan od muškaraca donira spermu, te telesnom oplodnjom jedne od partnerke, zajednički dobijaju dete.
Po meni ovo je malo komplikovaniji način. Za Srbiju je svakako previše da neko ima i dve mame, a kamoli dve mame i dvojicu očeva, zar ne?

U poslednjoj deceniji, javile su se i nove mogućnosti za istopolno roditeljstvo,  gde dve žene mogu dobiti žensko dete sa genetskim materijalnom obe žene ili dva muškarca mogu dobiti muško ili žensko dete sa genetskim materijalom obojice. Nova mogućnost bila bi stvorena razvojem ženske sperme i muškog jajašca. Korišćenjem ovih tehnika, lezbejki i gej parovi mogu postati roditelji bez uključivanja treće osobe koja bi donirala spermu ili jaje - navode američka istraživanja.
I ako nemam predstavu da li je to zaista ostvarivo,i u kom vremenskom periodu, potrudiću se da saznam od stručnog lica, pa ću u jednom od sledećih postova objaviti  odgovore koje sam dobila.

-Nešto što se poprilično često događa, jesu i slučajevi kada je partnerka ili partner, imala dete iz prethodne heteroseksualne veze. To dete (ili deca) postaju deo istopolne zajednice, i ukoliko je zakonom dozvoljeno, novi partner može prezuzeti starateljstvo.



I ako je meni lično, u potpunosti nelogično samo i razmatranje toga da li su homoseksualni parovi sposobni za odgajanje dece, moram navesti da mnogobrojna istraživanja pokazuju da homoseksualni parovi, baš kao i heteroseksualni, imaju jednake sposobnosti za odgajanje dece! ( Vau, ma šta kažu!).  Šta više, istraživanja su ukazala da deca iz istopolnih zajednica stiču veću toleranciju ka različitošću, i da su manje podložna nasilju nad drugima.

Friday, December 11, 2015

Peta lezbejska nedelja!

Ove godine sam po prvi put imala priliku da prisustvujem Lezbejskoj nedelji, petoj po redu, koja se održala u REX-u, u Jevrejskoj 16, u Beogradu. Mogu samo reći - žalim što prethodnih godina nisam
odlazila!
Kada bi me pitali da vam opišem kako izgleda sam događaj, koji je trajao tri dana, počevši od utorka 08.12, pa sve do juče, 10.12, moj odgovor bi bio nešto poput - dosta lezbejki, muzike, edukacionog programa, druženja, kafenisanja, i preukusnih veganskih obroka!
Upoznala sam dosta ljudi,i pijatno se iznenadila najšarenijim spektrom lezbejki koje su prisustvovale. Različite generacije su se preplitale, ali svima je cilj dolaska bio isti - dobra zabava, poznanstva, i diskusije na različite teme vezane za lezbejski aktivizam.


Program se sastojao od različitih tema, poput - lezbejski aktivizam kroz sport, lezbejska umetnička inersekcionalnost, porojekcija filma JOŠ JEDNOM, uz razgovor sa protogonistkinjom filma Helenom Janečić, Brga o sebi - program psihološke podrške lezbejkama, lezbejski aktivizam i solidarnost sa drugim društvenim pokretima,  feminizam u lezbejskom pokretu, itd.
Ono što je još više upotpunilo sam događaj jeste muzički program, u sredu veče od strane muzičkog dua Eloganica, i više nego šarmante pevačice iz Slovenije, potom i nastupa dve stand up komičarke, Marine Orsag i Marije Mandić ( čije je to bio tek šesti nastup po redu, ali mi to naravno nismo mogli da primetimo) koje su nas zasmejavale do suza, ali i oduševile sviranjem i pevanjem poznatih pesama, čije su reči izmenile tako da iskažu svoje misli vezane za Lgbt populaciju.
Posebnu pažnju zaokupirala nam je čuvena Bo, koja je svirala gitaru, usnu harmoniku i pevala, ostavljući nam prostora da uživamo u samom zvuku, ali i da razmišljamo o tekstovima pesama, koji su majstorski napisani. ' Fali mi samo bubnjar, nisam navikla da nastupam bez njega' - izjavila je u jednom trenutku. ' No, doći ćete na naš koncert pa ćete čuti kako zajedno zvučimo'
Nego šta nego ćemo doći!

Još jedan događaj je upotpunio lezbejsku nedelju, a to je obeležavanje 20 godina Labrisa.
Premijerno je juče, tom prilikom, prikazan dokumentarni film, u produkciji RTV (Radio Televizije Vojvodine) o istoriji lezbejskog pokreta i Labrisa, čija je autorka filma Dragoslava Barzut.

Lezbejska nedelja se zatvorila odličnom žurkom, u klubu LJUTIĆ.

Preporučila bih toplo svima, koji još uvek nisu bili na Lezbejskoj nedelji,da je obavezno posete sledeće godine, i uživaju u našoj maloj lezbejskoj zajednici koja postaje sve veća i snažnija. Ja sigurno hoću!

Friday, November 27, 2015

Ne, ne možete da gledate!

'Vau, vi ste lezbejke! Mogu li da vas gledam kako se ljubite?' - jeste rečenica koju sam čula previše puta, izgovorenu od strane strejt momaka, u trenucima kada vide da sam sa devojkom. Da li je potrebno da kažem koliko me to nervira, i koliko mi svaki put tako malo fali da ih naučim kulturi , na ne tako pristojan način? Verujem da ne moram, kao što verujem da je ovo nešto što je svaka lezbejka bar jednom čula.
Ne čudi me oduševljenost koja obuhvati te momke u tim trenucima, kada im do mozga dopre da se pred njima nalaze prave lezbejke, jer lezbejke su nešto sa čim ih je porno inustrija vrlo dobro upoznala kroz sve one lezbejske filmove, koji svakako nemaju nikakve veze sa realnom slikom odnosa između dve devojke. Ono što me čudi jeste njihova pomisao da bi lezbejke uopšte i poželele da dopuste momku da ih gleda tokom ljubljenja, a kamoli tokom nečeg više.
Porno filmovi su nešto što je svakako doprinelo lošem doživljaju odnosa između dve devojke, samim  njihovim odnosom koji se uvek svodi na dve dugokose devojke, ogromnih grudi , i predugih noktiju koje 40 minuta provode mazeći se i glumeći orgazam. Često ga dožive tako što im se neki muškarac pridruži na kraju i začini sam odnos.
I tako dobijamo za rezultat napaljene mozgove strejt momaka, koji se trude da prožive svoje neostvarene fantazije. Pa.. guess what momci? Nema lezbejke koja će vam dozvoliti da provirite u njenu spavaću sobu , a kamoli da dozvoli da vaše ruke dotaknu njenu devojku. Lezbejke su osobe koje emotivno i seksualno privlači isti pol, samim tim, one nisu tu da zadovolje vašu maštu, ili da vam dozvole da sa takvom slobodom priđete i tražite bilo kakvo seksualno iskustvo. Kako bi bilo kada bi neki muškarac prišao momku i od njegove devojke tražio da ga zadovolji? Garantujem da bi dobio batine zauzvrat. E, pa takva reakcija je u potpunosti za očekivati i od lezbejke kada dobije slično pitanje.
No, kako sam ja vaspitana osoba, tako da suzdržim svoj primitivni nagon ka slobodnom izraćavanju agresije, dečko koji me je to upitao umesto pesnice dobio je odgovor čiju sam suštinu predstavila u ovom postu. Mislim da se nakon toga postideo, što je i bio cilj.

U svakom slučaju, poruka koju bih poslala momcima je vrlo jasna - Da, mi smo lezbejke, i ne, ne možete da gledate!

Saturday, October 31, 2015

Gde izaći ?

Ukoliko ste se pitali koja su to mesta u Beogradu na koja možete izaći, a koja nude opuštenu atmosferu i mogućnost da slobodno izvedete svoju devojku, dečka, ili prijatelje, a da pritom ne budete napadnuti ili izloženi osudi zbog sopstvene seksualnosti, u ovom postu napisaću neka od njih, kao i sopstveno viđenje istih.

Naime, tokom nekoliko godina na našoj Lgbtq sceni, otvarala su se i zatvarala mnoga mesta, međutim nekolicina i dalje postoji, što nas i dalje, u odnosu na druge gradove u Srbiji, čini broj jedan kada je u pitanju izbor gay ili gay  friendly mesta.
Neka od njih su ...

1 - Cafe bar Smiley

Adresa - Terazije broj 15
Radno vreme - radnim danima od 13 h - 01 h
                             - vikendom od 18 h - 02 h

Smiley je prvo gej mesto, ako ne računam club Apartman ( gde je bila moja prva gej žurka ) na koje sam izašla sa svojom prvom devojkom i našim društvom, te sam logično i sentimentalno vezana za njega. Čine ga dva nivoa, sa šankom na prizemlju, i krajnje opuštenim i raspoloženim osobljem. U prizemlju je osmišljen prostor tako da omogućava neizbežan kontakt sa ljudima, samim tim i većom mogućnošću za upoznavanjem . Na spratu su 'pak stolovi, i mogućnost sedenja sa društvom, ili tzv separatisanja, koje je svima nekada potrebno.
Cafe bar  se ne može pohvaliti nekom većom kvadraturom, te bi to možda bila i njegova jedina mana. ( vi koji patite od klaustorfobije, posebno ste upozoreni!)
Posebno je zagušljivo zimi, jer je pušenje dozvoljeno.
U Smiley-ju se naročito okupljaju muškarci, te lezbejke žao mi je, ako ste planirale da upoznate neku devojku, ovde su vam šanse dosta umanjene, takođe, i stejt devojke su česta pojava, s obzirom da dolaze sa svojim gej drugovima.

2 - Cafe club Libido

Adresa - Balkanska 13
Radno vreme - radnim danima od 08 h - 00 h
                            - petkom i subotom od 08 - 05 h
                            - nedelja od 12h - 00 h

Libido je mesto na koje najčešće izlazim, a moje poverenje je dobio krajnje prijatnom atmosferom, a ponajviše time što je jedino gej mesto koje ima sopstvenu baštu, te leti dobija status mog omiljenog gej mesta.
Prostire se sa preko 150 kvadratnih metara, te ima i više nego dovoljno prostora za sedenje u nekoj dnevnoj varijanti ( na udobnim foteljama i garniturama, kao i visokim stolovima, i prostranim šankom ) ili za igranje i odličnu atmosferu u večernjim satima, kada se često vikendom organizuju žurke ( sa domaćom ili stranom muzikom, a neretka su i gostovanja poznatih ličnosti, kao što je na primer Sajsi mc, koja je letos posetila klub i napravila fantastičnu atmosferu ).
Osoblje je kulturno, i opušteno.
Pušenje je dozvoljeno ali zbog prostranog prostora nije zagušljivo.
Ovo je mesto na kojem ćete uvek zateći dosta lezbejki, te je idealno za žensku populaciju.

3 - Cafe bar Egal

Adresa - Obilićev venac 3a, preko puta zgrade Tanjuga
Radno vreme - radnim danima od 09 h - 00 h

                            - vikendom od 09 h - 01

Klub koji se može pohvaliti interesantim enterijerom. Na prvom spratu se neretko mogu susresti strejt ljudi, koji su zalutali, te ume biti neprijatno ukoliko se baš u tom trenutku ljubite sa devojkom ili dečkom.
Sa prvog sprata se stepenicama spušamo u deo predviđen za privatne žurke, šipkama za igranje i dark room-u.
U Egalu se često organizuju žurke koje nisu za svačiji ukus, te se nemojte iznenaditi ukoliko vas pozovu na - naked party, ili svingerske žurke.

4 - Ag club i bar

Adresa - Nušićeva 8
Radno vreme od 17 h - 02 h, petkom i subotom od 17h - 06h

Novootvoreni gej klub, koji tek treba da dokaže svoju posebnost.
Dj koji vikendom pušta muziku za svačiji ukus.
Posebno fokusiran na trans osobe, te se i pojedine tematske večeri prave u njihovu čast .
Nalazi se u podrumu te je izolacija odlična, i žurke se neometano odvijaju bez većih incidenata.
Pušenje dozvoljeno. Dark room prisutan.






5 - Night club Pleasure

Adresa - Kneza Miloša 9
Radno vreme - svakog petka i subote od 23h - 07h

Klub o kome sam već jednom pisala u jednom od svojih postova ( link posta : http://picickokolacic.blogspot.rs/2014/06/pleasure.html )
Klub na dva nivoa, sa dark room-om.
Muzika strana do 02h, nakon toga turbo folk, i ostala komercijala.
Navodi se kao straight frendly, u suštini se svodi na strejt muškarce koji dolaze da bi priveli lezbejke i imali seks sa njima u toaletu.
Klub koji navodim kao jedan od postojećih, ali sa iskrenom preporukom da ga zaobiđete jer se incidenti često dešavaju, i bezbednost nije zagarantovana čak i velikim brojem prisutnih policajaca odmah na ulazu u klub.


6 - Club Musk

Adresa - Makedonska 28
Radno vreme - Utorak, sreda, četvrtak i nedelja od 16 h -02 h
                             - Petak i subota od 16h - 05 h

Klub u kome takođe prednjači muška populacija, i gde kad izađem imam osećaj da sam nepoželjna. ( čula sam još neke priče drugih devojaka i sve su imale isti utisak, kao da žena nije dobrodošla, pogotovo lezbejka ).
Enterijer je kič, po mom ličnom opažanju svega ima previše. Često se sa devojkom šalim kako Musk izgleda kao Anandina kuća. ( Anandi, istoimeni lik iz indijske serije )
Cene su visoke, a usluga varira.

Pušenje dozvoljeno.


Wednesday, October 21, 2015

Jasno i glasno - ja sam gej!

Večita dilema svakog gej pojedinca, jeste da li i kako reći svojim najbližima ( roditeljima, porodici, prijateljima ) o svojoj seksualnoj orijentaciji. 
Prvo pitanje jeste zašto uopšte neko ima potrebu da to isto podeli sa svojim najbližim ljudima? Vrlo je jednostavno. To je deo nas. 
Ljubav je jedan od najjačih motiva u životu, te je i logično da imamo potrebu da o istoj pričamo sa ljudima koji su nam bliski.

Koliko puta vam se desilo da vas neko pita da li ste u vezi, da li ste zaljubljeni, a da vaši odgovori, iz straha da budete neprihvaćeni ili napadnuti ( verbalno ili fizički ) budu totalna suprotnost istini? Nešto poput - nisam zaljubljen/a , nemam nikog, ili priznavanje da imate nekog kraj sebe i da ste zaljubljeni a kada vas pitaju za ime partnera vaš odgovor bude-  O da, zove se Nikola, ludo se volimo. ( dok se telefon usijava od poruka koje ti šalje devojka. Jelena inače.) 
Meni se desilo bezbroj puta, i osećaj je očajan. 
Upoznam neku normalnu osobu sa kojim radim, ili provodim dosta vremena, koja počinje da deli sa mnom neke svoje privatne stvari, i dok ona sa mnom deli svoju intimnost, moja je duboko skrivena u meni. 
Kada krijem od ljudi koji su mi najbliži, osećam se još gore. Osećam se kao da gubim svoje ja... laži postaju sopstvena realnost. 

Ja sam na vreme sprečila sebe da svoju realnost baziram na lažima. Priznavanje celoj svojoj porodici o tome kako sam lezbejka i kako imam devojku, bio je veliki i lud korak, korak koji je doneo isprva dosta problema, sa kojim sam se suočila i izborila vremenom, ali i korak koji je doneo to da pred svojim najbližima budem ono što jesam. 
Sebi sam omogućila da sa sopstvenom majkom i babom, sedim, ispijam kafu i pričam o tome gde sam izašla sa devojkom, kakve probleme imam, šta bih mogla da joj kupim za godišnjicu,i sve ostalo što inače pričamo ljudima o sopstvenoj vezi. Osim o seksu, naravno, o tome pričam sa prijateljima. 

Moji prijatelji su uglavnom gej, ali od kada sam počela da radim ozbiljnije za jednu firmu, upoznala sam i dva jako gotivna druga i drugaricu. Kako svakodnevno provodim vreme sa njima na poslu, ali često i van istog, malo po malo moja ukočenost i strah od neprihvaćenja su nestali, i jednog popodneva sam samo, tek tako rekla - večeras moja devojka sprema super vegansku pastu, ako želite možete sa mnom. 
Od tog dana stvorila sam sebi sredinu u kojoj ne moram da krijem svoj ljubavni život, u kojoj sa sopstvenim prijateljima, poslovnim saradnicima, i porodicom, mogu da pričam o svemu što me ispunjava, bez straha da ću biti odbačena, ili ugnjetavana na bilo koji način. 

Ne kažem da svako od vas treba da skupi  hrabrost i progovori sa svojim najbližima o tome. Hrabrost i ludost nisu jedine stvari koje su potrebne. Najpre treba biti psihički spreman i dovoljno jak za mogućnost da se dogodi ono najgore. Nemaju sva autovanja ishod poput mog, niti svako može da se nosi sa pritiskom na isti način. 
Ono što je moj savet jeste da dobro razmislite o tome ko vam je zaista bitan u životu, koga volite i ko vas istinski voli... oni su jedini zbog kojih bi trebalo da rizikujete i odlučite se na taj korak .Naravno, ne kažem da treba biti iskren samo sa bitnim ljudima, često sam o svojoj sekusalnoj orijentaciji pričala i sa ljudima koji mi nisu bitni, i to upravo zbog toga što mi nije ni bilo bitno kako će to prihvatiti. 
U svakom slučaju, ono na čemu najviše treba da radite jeste na tome da sebe psihički dobro pripremite na oba ishoda - i na dobar i na loš.
Kako ćete se autovati, sasvim je svejedno. Ljudi će svakako čuti ono jedno, najglasnije - ja sam gej! Ako ostanu kraj vas uprkos vašoj sklonosti ka emocionalonom vezivanju za isti pol, onda su vredni vaše pažnje, ako ne ostanu, onda tu nisu ni trebali da budu. 
Ne treba ih pak ni veličati zbog tolerancije koju su pokazali. Svakome bi trebalo da to bude sasvim normalno. 

Zato, samo napred! Borite se za to da oko sebe izgradite svet u kakvom želite da živite, i ne odustajte kada bude teško, jer će uvek biti teško... to je život. 

                                             Do sledećeg posta, Rajska Goreća :*